Seksualno zlostavljanje djece

Seksualno zlostavljanje djece je forma nasilja nad djecom koja uključuje seksualnu aktivnost sa maloljetnim licem. Dijete ne može u bilo kom kontekstu pristati na seksualne aktivnosti i radnje. Ovakav zločin ostavlja dugotrajne posljedice čak i ako nije postojao fizički kontakt između počinioca i djeteta. Neke forme seksualnog zlostavljanja djece uključuju:

  • Egzibicionizam, odnosno prikazivanje lične golotinje i genitalija maloljetnom licu
  • Pipanje i dodirivanje
  • Seksualni odnosi i penetracija bilo kog tipa sa maloljetnim licem
  • Masturbacija u prisustvu maloljetnog lica ili prisiljavanje na masturbaciju
  • Opsceni i seksualno eksplicitni razgovori, pozivi, poruke, ili digitalne interakcije
  • Proizvodnja, posjedovanje, ili dijeljenje pornografskih slika ili sadržaja koji prikazuju djecu
  • Seksualna trgovina ljudima
  • Bilo kakav drugi kontakt seksualne prirode sa maloljetnim licem.

Većina počinioca ovakvih zločina je neko koga dijete ili porodica poznaju. Počinioci nisu uvijek odrasle osobe, već to pored odraslih članova porodice, porodičnih prijatelja, učitelja/nastavnika, mogu biti i stariji rođaci ili prijatelji djeteta. Njihova zloupotreba djeteta nije uzrok niti posljedica seksualne orijentacije (bilo počinioca ili žrtve). Počinioc je bilo ko ko je iskoristio djetetovu ranjivost ili povjerenje. Počinioci mogu manipulisati žrtve da ćute o zlostavljanju koristeći svoj položaj moći nad djetetom, putem koerzije ili zastrašivanja, ali i ubjeđivanjem da su takve aktivnosti normalne i da je dijete uživalo u njima. Dječije seksualno zlostavljanje je pored fizičke povrede i povreda povjerenja i/ili autoriteta.

Kako da znam da li je moje dijete proživjelo seksualno zlostavljanje? Neki od znakova upozorenja su:

  • Fizički znakovi poput: Krvarenja, modrica, ili otoka na genitalnom području; Krvav, poderan, ili uprljan donji veš; Teškoće u hodanju ili sjedenju; Česte infekcije urinarnog trakta ili česte gljivične infekcije; Bol, svrabež, ili peckanje po genitalnom području.
  • Bihejvioralni (ponašajni) znakovi poput: Promjena u higijeni, poput odbijanja da se kupaju ili prekomjernog kupanja; Laganje o tome gdje su ili sa kime bili, tajenje telefonskih razgovora; Nova, neobična i bliska veza sa nekom odraslom osobom; Pojava snažnih strahova ili fobija; Znakovi depresije ili post-traumatskog stresnog poremećaja (tromost, problemi sa spavanjem, noćne more, nedostatak volje i interesa za aktivnosti koje su voljeli, razdražljivost, tužno ili ravno raspoloženje, turbulentne reakcije, izražavanje suicidalnih misli - posebno kod adolescenata); Problemi u školi poput čestih izostanaka ili naglog pada u ocjenama; Neprikladno znanje o seksualnim aktivnostima ili seksualna ponašanja; Noćne more ili mokrenje u krevet; Previše zaštitničko ponašanje i briga za braću i/ili sestre ili preuzimanje uloge zaštitnika od drugih ljudi; Povratak u regresivna ponašanja poput sisanja palca; Bjeg od kuće ili iz škole; Samopovrjeđivanje (Griženje, opekotine, siječenje, udaranje, čupanje kose, grebanje i kopanje po koži sami sebi); Povlači se ili se čini uplašeno fizičkim kontaktom.

Šta učiniti ako sumnjate na seksualno zlostavljanje djeteta? Posjetite odjeljak Šta uraditi.