Šta uraditi?
Ukoliko imate sumnju ili saznanje o nasilju, ili ste sami iskusili nasilje, ovdje nudimo prijedloge kako reagovati i šta uraditi. Ove informacije služe za zaštitu nečije fizičke dobrobiti i mentalnog zdravlja.
Radi se o prijedlozima koji vam mogu biti itekako korisni, ali ne zamjenjuju dobro koje mogu učiniti obučeni profesionalci ili službena lica. U slučaju svjedočenja akutnom nasilju važno je pozvati policiju i osigurati bezbijednost žrtve prije svega.
Više o dostupnim resursima u odjeljku "Resursi".
Šta da uradim ako primjetim da je neko pod rizikom od seksualnog napada?
Svi imaju ulogu u prevenciji seksualnog napada i postoji mnogo načina na koje možete da se aktivirate i napravite razliku, posebno kroz intervenciju prolaznika/svjedoka. Aktivan svjedok je neko ko protumači i prekine potencijalno štetnu situaciju, posebno u slučaju seksualnog nasilja. Možda nisu direknto umiješani, ali imaju izbor da nešto kažu i intevenišu. Svi možemo biti svjedoci u bilo kom trenutku. Svakodnevni događaji i potencijalno opasne situacije se dešavaju svuda oko nas i u ovim situacijama vi možete igrati važnu ulogu u sprječavanju i adresiranju nasilja. Možda neće biti mnogo situacija koje zahtjevaju da se umiješate i reagujete u skladu sa time, ali preduzimanje akcije je nužna vještina. Pomoć i intervencija mogu učiniti ogromnu razliku i spasiti nekoga. Evo nekoliko načina kako možete biti efektivan i aktivan posmatrač bez da povećavate rizik po sebe: 1. Stvorite ometnju/distrakciju - Ovo je suptilan i inovativan način intervencije. Cilj distrakcije je da prekine incident na bezbjedan način, komunicirajući sa individuom pod rizikom i pružajući im priliku da bezbjedno napuste potencijalno opasnu situaciju. Pokušajte napraviti distrakciju što ranije moguće. Ova tehnika može da de-eskalira situaciju i preusmjeri pozornost napadača ili individue pod rizikom na nešto drugo. Na primjer, otvaranje razgovora sa osobom pod rizikom je od pomoći. U ovom trenutku se pobrinete da nisu sami niti ih ostavljate same. Ova tehnika može umanjiti tenziju prije nego što eskalira u veću opasnost. Druge ideje uključuju: - Prekinite razgovor sa diverzijom poput "Ajmo po neku hranu, umirem od gladi" ili "Ovdje je bezveze, hajdemo negdje drugo" - Iznesite svježu/novu hranu ili pića i ponudite ih svima, uključujući osobi za koju ste zabrinuti (u slučaju kućne zabave) - Započnite aktivnost koja privlači druge ljude, poput igre, debate, ili plesa sa grupom 2. Pitajte direktno - Ako se direktno obratite osobi pod rizikom to će vam pomoći da odlučite da li se odmah treba preduzeti nešto kako bi se osigurala bezbjedna sredina. Možete ih pitati "Da li ti je potrebna pomoć?", "Želiš li da ostanem sa tobom?" ili "Hoćeš da se sklonimo odavdje i odemo negdje bezbjedno?". Potrudite se da ovo pitate kada počinioc nije u blizini ili ne sluša, kako bi se de-eskalirala situacija i spriječila aktivna kriza. Ukoliko vam osoba pod rizikom odgovori potvrdno, kontaktirajte obezbjeđenje ili grupu ljudi od povjerenja kako bi se pobrinuli za njenu bezbjednost i zdravlje. 3. Okupite druge - Može biti zastrašujuće prići ovakvoj situaciji sam. Ukoliko trebate, povedite još nekoga ko će vam biti podrška. Možete pitati nekoga da sa vama priđe osobi pod rizikom, jer postoji moć u brojevima. Zamolite nekoga da interveniše umjesto vas, na primjer zamolite nekoga ko poznaje osobu pod rizikom da ih otprati do toaleta. Otiđite do prijatelja osobe pod rizikom, možete reći nešto poput "Čini mi se da je mnogo popio/la, možeš li provjeriti da li je okej?". Ponekad je najbolji način intervencije dovođenje osobe od autoriteta poput zaposlenog ili člana obezbjeđenja. Ovo vam dozvoljava da imate druge na vašoj strani i pruža dodatno osiguranje od počinioca. Ukoliko je situacija eskalirala i uključuje prijetnju od aktivne opasnosti ili povrede, najbolja intervencija je pozivanje policije i/ili hitne pomoći. Budite spremni da date informaciju o tome ko ste, gdje se nalazite, i šta se dešava. Budite prisutni kada se pomoć pojavi i blizu individue koja je napadnuta. Potrudite se da ostanete pribrani, smireni, prijateljski nastrojeni, i da pružite podršku žrtvi. Nakon što iskusi ovakvu situaciju, osoba pod rizikom se možda uspaniči ili ne zna šta dalje uraditi. Pružanje podrške i empatije mogu učiniti veliku razliku za ovu osobu. Pitajte ih šta im je potrebno i ponudite prikladne resurse. Možete ih pitati da li žele da ih otpratite kući ili tamo gdje su se zaputili, ili da li postoji bilo šta što možete da uradite za njih. Korisno je pitati "Da li želiš pomoć, da pozovemo nekoga, ili savjet nakon svega?" Ukoliko žele resurse, ponudite im kontakt za psihološko savjetovanje ili konkretne resurse za rad sa preživjelima seksualnog nasilja (pogledajte odjeljak "Resursi"). Zapamtite, vaše akcije su itekako važne, i bilo da ste uspjeli da promijenite ishod ili ne, uključenjem u situaciju pomažemo da promijenimo stavove okoline o seksualnim nasilju.
Šta da uradim ako mislim da je dijete u mom okruženju iskusilo seksualno zlostavljanje?
Ukoliko sumnjate da je neko naudio djetetu pokušajte razgovarati direktno sa njim i imajte na umu: - Bihejvioralne znakove zlostavljanja: Izbjegavanje ili povlačenje od fizičkog kontakta, strah od fizičkog kontakta, regresivna ponašanja poput sisanja palca ili mokrenja u krevet, promjena u higijenskim rutinama poput odbijanja ili prekomjerenog kupanja, seksualna ponašanja koja su neprimjerena za njihove godine, problemi sa spavanjem ili noćne more. - Fizičke znakove zlostavljanja: Modrice, otekline, krv kod genitalnog područja, krv ili poderotine na donjem vešu ili plahtama, lomovi kostiju ili slične povrede. - Verbalne znakove zlostavljanja: Korišćenje riječi ili fraza koje su previše odrasle za njihove godine, neobjašnjiva tišina, ili naglo mnogo umanjeno pričanje/govor. - Oprezno izaberite mjesto i vrijeme razgovora: Odaberite prostor u kom je djetetu prijatno i pitajte ih da li žele da razgovaraju, izbjegnite razgovor u prisustvu lica koje ih možda povrjeđuje/zlostavlja. - Pazite na svoj ton: Ako započnete razgovor ozbiljnim tonom možda ćete uplašiti dijete, pa će vam možda davati više odgovora koje misli da želite da čujete umjesto istine. Potrudite se da razgovor bude opušten, neprijetećim tonom ćete umiriti dijete i dobiti tačnije i jasnije informacije. - Postavljajte pitanja koristeći djetetov vokabular ali koja su pomalo nejasna, na primjer “Da li te je neko dirao”. Riječ “dirati” može značiti različite stvari ali dijete će vjerovatno razumjeti šta je to, pa može odgovoriti sa pitanjima ili komentarima koji će vam pomoći da bolje procijenite situaciju, npr: “Niko me ne dira osim mama kad me kupa” ili “Mislite kao što me rođak nekad dira?”. Upamtite da ih seksualno zlostavljanje možda nije prestravilo ili povrijedilo, pa da ne shvataju to kao povrjeđivanje, time pitanja poput “Da li te je neko povrijedio” možda neće pružiti realnu sliku događaja. - Slušajte, dopustite djetetu da otvoreno i slobodno priča, sačekajte da naprave pauzu, pa onda dodatno ispitajte izjave koje vas brinu. - Izbjegavajte osuđivanje i okrivljavanje. Umjesto da kažete “Rekao/la si nešto što me zabrinulo…” Pokušajte reći “Zabrinut/a sam jer sam čula da kažeš da ne smiješ da spavaš sam/a u svom krevetu”. - Razuvjerite im brige, pobrinite se da znaju da nisu u nevolji. Recite im da pitate jer se brinete za njih. - Budite strpljivi. Upamtite da ovaj razgovor može biti strašan za dijete. Mnogi počinioci prave prijetnje o tome šta će se desiti ako neko sazna za zlostavljanje, možda su ubijedili dijete da će ih odvesti od porodice i dati nekom drugom ili su prijetili njima ili voljenima fizičkim nasiljem. - Prijavite. Prije nego što prijavite sumnju na zlostavljanje, recite djetetu da ćete razgovarati s nekim ko može da pomogne, ali budite jasni u tome da ne tražite djetetovo dopuštenje. Dijete možda ne želi da prijavite nasilje ili se plaši. Upamtite da prijavom uključujete u slučaj osobe sa autoritetom i sposobnostima da zaštite dijete; Pobrinte se da je dijete na sigurnom mjestu i pri prijavi obavezno obavijestite policiju o brigama za bezbjednost djeteta ukoliko ih imate. Ako se plašite da će počinioc učiniti dalje povrede djetetu trebate to jasno iskomunicirati; Ukoliko se ne brinete da su roditelji ti koji povrjeđuju dijete, razgovarajte sa njima i konsultujte se prije nego što prijavite slučaj; Ako ste roditelj i plašite se da vaš partner ili član porodice povrjeđuje vaše dijete, ovo je vjerovatno izuzetno težak period. Važno je da ste tu za svoje dijete ali i da se brinete o sebi.; Pripremite se, vjerovatno ćete morati da pružite informacije o djetetu, tipu zlostavljanja, i vašim odnosom prema djetetu. Iako su anonimne prijave opcija, prijave sa identifikacijom povećavaju šanse da će tužilaštvo kazniti počinioca. Ovakve zločine možete prijaviti policiji i centru za socijalni rad. Nakon podnošenja prijave možda nećete odmah vidjeti znake istraživanja. Ukoliko postoji opcija da nazovete i zatražite povratnu informaciju o tome kako se slučaj odvija, možete i to učiniti. Potrudite se da ostanete osoba od povjerenja i da podržite dijete u daljem razvoju situacije. Ukoliko prijava nasilja okonča vaš odnos, upamtite da je prijava pomogla osiguravanju djetetove bezbjednosti. Pobrinite se o sebi, prijava nasilja nije laka. Ukoliko je žrtva maloljetna ili odrasla osoba umanjenih sposobnosti, takođe možete prijaviti slučaj policiji i centru za socijalni rad. Zakonski smo dužni prijaviti kada primjetimo nasilje ili imamo opravdanu sumnju da se nasilje dešava. Ako vam neko kaže da je iskusio zlostavljanje ili nasilje, ozbiljno shvatite njihove riječi. Uvjerite ih da im vjerujete i zahvalite im se na povjerenju za to što su vam rekli. Ako ste i vi dijete/maloljetna osoba, recite šta se desilo nekome kome vjerujete a ko nije član porodice žrtve nasilja/zlostavljanja, kao npr roditelju, nastavniku ili porodičnom prijatelju.
Kako podržati osobe koje su preživjele seksualno nasilje?
Predlažemo kako podržati osobu koja vam je rekla za iskustvo seksualnog napada/zlostavljanja: - Slušajte. Mnogi ljudi se u krizi osjećaju kao da ih niko ne razumije i da ih ne shvataju ozbiljno. Pokažite im da su važni i da ih čujete tako što ćete im dati potpunu pažnju. - Podržite i potvrdite njihova osjećanja: Izbjegavajte pretjerano pozitivne izjave poput “Biće bolje” ili pokušaje da kontrolišete njihove emocije izjavama poput “Saberi se” “Ne bi trebalo da te toliko pogađa”. Recite “Vjerujem ti”, “To zvuči strašno teško i žao mi je što prolaziš kroz ovo”. - Izjavite brigu, recite im da vam je stalo do njih izjavama poput “ Tu sam za tebe”, “Slušam”, “Stalo mi je do tebe”, ili “Bezbijedna/an si sa mnom”. - Ne pitajte za detalje napada. Čak i ako vas zanima šta se desilo i želite u potpunosti da razumijete njihovo iskustvo, izbjegavajte pitanja o detaljima toga kako se napad desio ili odvijao. Ako vam sami žele reći i podijeliti s vama te detalje, potrudite se da ih saslušate u potpunosti i bez osuđivanja. - Pružite adekvatne resurse. Budite prijemčivi za njihove specifične brige i okolnosti, i potrudite se da, ukoliko to od vas traže, pružite ili pomognete u pronalasku adekvatnih resursa, uz izražavanje brige i stavljanje njihovih potreba i želja na prvo mjesto.
Ako primjetim da se neko povrjeđuje, šta da radim?
Nekome sa strane samopovrjeđivanje možda neće biti očigledno. Osobama koje se samopovrjeđuju je važno da to rade u tajnosti i trude se da sakriju znakove, na primjer odjećom koja pokriva ozlijeđene dijelove tijela. Ponekad bliske osobe koje provode mnogo vremena sa njima primjete promjene u ponašanju. Ukoliko smatrate da se neko vama blizak samopovrjeđuje, možete igrati važnu ulogu u njihovom oporavku. Započnite uopštenim pitanjem o tome kako su, kako se osjećaju u posljednje vrijeme, kakva im je situacija kod kuće, ili kakvi su im odnosi sa drugima. Objasnite im da vam je stalo do njih i do njihove dobrobiti i zdravlja. Zatim, recite im da ste primjetili znakove samopovrjeđivanja. Osoba će možda biti voljna da vas sasluša i razgovara, a možda neće. U svakom slučaju ste napravili korak u dobrom pravcu time što ste iskomunicirali da neko primećuje, i brine se za njihovo zdravlje.
Kako da reagujem kad saznam za nasilje?
Nije lako znati kako da odreagujemo kada nam neko saopšti da je proživio napad ili nasilje, posebno ako nam je osoba bliska. Za osobu koja je to preživjela je posebno izazovno i teško reći nekome šta se desilo, zato je važno da budete što više podržavajući i da je ne osuđujete. Ponekad je pomoć pružanje resursa, kao što su brojevi adekvatnih službi, odlazak po medicinsku pomoć, ili prijava zločina. Ali, često je od najveće pomoći slušanje. Ovo su neke fraze koje obučeni radnici preporučuju za razgovor sa osobom s iskustvom nasilja kako bi smo ih podržali i pomogli im u procesu oporavka: - “Vjerujem ti. Jako je hrabro od tebe što si mi ovo rekao/la”. Može biti izuzetno teško nekome reći šta smo proživjeli, i osobe s iskustvom nasilja često osjećaju sram, brigu da im se neće vjerovati, ili da će ih drugi okriviti za to što im se desilo. Nemojte da pitate “Zašto” pitanja, to ostavite stručnim licima, vaše je da budete podrška za ovu osobu. Nemojte nečiju smirenost tumačiti kao znak da se nasilje nije desilo ili da je osoba sasvim dobro, svi drugačije reaguju na traumatične događaje. Najbolje što možete je da im vjerujete. - “Nisi kriv/a za to. Nisi uradio/la apsolutno ništa da zaslužiš tako nešto”. Preživjeli često okrivljuju sebe, pogotovo ako poznaju počinioca nasilja. Podsjetite ih, nekad više puta, da nisu krivi za to što im se desilo. - “Uz tebe sam" (ili) "Nisi sam/a.", "Stalo mi je do tebe i tu sam da slušam i pomognem kako god mogu”. Dajte im do znanja da ste tu za njih i voljni da čujete njihovu priču ukoliko žele da je podijele sa vama. Procijenite da li postoji još neko kome bi htjeli i mogli da se obrate, i podsjetite ih da postoje usluge koje im mogu pružiti podršku i pomoći u procesu oporavka. - “Žao mi je što se to desilo. Ovo nipošto nije trebalo da ti se desi”, i "Ne postoji nikakav izgovor za takvo nešto". Dajte do znanja da razumijete kako im je iskustvo uticalo na život. Fraze poput “Ovo mora da ti je jako teško/naporno” i “Drago mi je što si podijelio/la ovo sa mnom” pomažu da iskomunicirate empatiju. Vrlo je važno da nipošto ne stavljate pritisak na osobu da odmah pozove policiju/napusti zajedničku kuću/zatraži razvod i sl. U nasilnim vezama individuama se oduzima moć kontrole nad sopstvenim životom, stoga trebamo pružiti osobi podršku i dati im do znanja da se mogu osloniti na vas, ali da je odluka o daljem postupanju njihova i da je važno da se osnaže za ponovno slobodno donošenje odluka za sebe. Dalje oduzimanje njihovog agensa i osjećaja kontrole nad sobom, čak i kada je dobronamjerno, nije od pomoći. U ovom slučaju možda je najbolje prvo kontaktirati SOS liniju ili organizaciju koja pruža podršku preživjelima nasilja. Međutim, veoma važan izuzetak u ovome su situacije kada je rizik po osobu toliko visok da se oni, pa možda i vi, plašite da im prijeti ozbiljan fizički napad ili ubistvo/femicid. Ukoliko je osoba koja prolazi kroz nasilje u takvoj opasnosti, slučaj se mora prijaviti policiji, a i SOS telefonu, kako bi se osigurala bezbijednost žrtve i adekvatna procjena rizika, i kako bi se formirao bezbjednosni plan. Dalja podrška: Ne postoji vremenski raspored oporavka od nasilja ili napada. Ukoliko vam je neko rekao o svom iskustvu, ovo su načini da nastavite da im pružate podršku u daljem procesu: - Izbjegavajte osuđivanje. Teško je gledati osobu kako se dugoročno nosi sa posljedicama nasilja/napada. Izbjegavajte fraze koje zvuče kao da im oporavak traje predugo ili ide sporo, poput “Dugo se već ovako ponašaš” ili “Dokle ćeš više ovako?”. - Povremeno se javljajte. Možda se desilo davno, ali to ne znači da je bol prošla. Povremeno provjerite kako su i javite im da ste i dalje tu za njih i da vam je stalo do njihove dobrobiti. Pokušajte ih pogurati da praktikuju brigu o sebi (self-care) tokom ovog perioda. - Budite upoznati sa resursima. Vi ste dobra podrška, ali briga o nečijem zdravlju je težak posao. Stoga je važno da budete upoznati sa resursima i organizacijama koje postoje da pomognu preživjeloj osobi sa onim što im je potrebno.
Da li je to što osjećam normalno?
Ne postoji jedan način na koji ćete odreagovati kada saznate da je neko do koga vam je stalo proživio nasilje. Šta god osjećate, te emocije mogu biti snažne i možda ćete se teško nositi sa njima. Učenje kako da se nosimo sa ovim osjećanjima nam može pomoći da bolje podržimo osobu sa iskustvom nasilja, kao i da budemo manje preplavljeni mislima i emocijama. Dakle - Kako da prikladno odreagujem kad mi neko kaže za nasilje? Ne postoji tačna reakcija, možda ćete iskusiti nešto od sljedećeg: - Ljutnju - Ljutnju možemo osjetiti iz više razloga: prema sebi što nismo zaštitili osobu, prema osobi sa iskustvom nasilja što vam je rekla nešto što je teško čuti, ili jer su čekali neko vrijeme prije nego što su vam rekli o svom iskustvu. Takođe, možemo biti ljuti na počinioca što je povrijedio nekog do koga nam je stalo. Dozvolite sebi da prepoznate ovo osjećanje i pronađite neki adekvatan izduvni ventil. - Anksioznost - Možda ćete brinuti da li odgovarate na ispravan način ili kako će to što se desilo uticati na vaš odnos sa osobom. Uvjerite je da ona nije kriva za proživljeno nasilje i da joj vjerujete. Ovo su neke od najmoćnijih riječi, koje osobi najviše pomažu. - Zbunjenost - Kada prvi put čujete za sve, možda će vam biti teško da razumijete kako i zašto se to desilo. Nažalost, nasilje se dešava više nego što smo svjesni, i iako smo zbunjeni, posebno ako lično poznajemo počinioca, trebamo se potruditi da vjerujemo žrtvi, jer ona nikada nije kriva za proživljeno nasilje ili napad. - Nevjerica - Kada prvi put čujete za nasilje/napad možda ćete biti iznenađeni ili u šoku, i zbog toga ćete možda imati teškoće da povjerujete da se to stvarno desilo. Nakon traumatičnog iskustva, preživjeli nasilja se često susreću sa nevjericom i poricanjem od strane drugih. Važno je da se fokusirate na vjerovanje i slušanje njihovog iskustva. - Krivica - Možda osjećate krivicu što niste mogli da spriječite nasilje ili što se preživjela osoba nije odmah obratila vama. Možete osjećati krivicu što se nešto tako strašno desilo drugome a ne vama. Korisno je refokusirati ovu energiju na podržavanje žrtve u budućnosti. - Tuga - Kada saznate da se traumatičan događaj poput napada ili nasilja desio nekome do koga vam je stalo, normalno je da osjetite tugu, brigu, nemoć, ili beznadežnost. Možda ste tužni za žrtvu ili tugujete način na koji će im ovo promijeniti život. Ako poznajete počinioca, možda ste tužni zbog toga kako ovo mijenja i vaš život. Strategije brige o sebi vam mogu pomoći da prebrodite sva ova osjećanja. Ukoliko vam je teško i niste sigurni kako da budete dobra podrška voljenoj osobi, a da u isto vrijeme održavate svoje mentalno zdravlje, potražite podršku od obučenih lica (pogledajte odjeljak "Resursi").
Briga o sebi nakon proživljene traume
Briga o sebi (self-care) znači preduzimanje koraka da se osjećamo zdravo i prijatno. Bilo da se nasilje/napad desilo nedavno ili prije više godina, briga o sebi nam može pomoći da se nosimo sa kratkoročnim i dugoročnim posljedicama traumatičnih dešavanja poput nasilja. 1. Fizička briga o sebi: Nakon traume, važno je da održavamo tijelo zdravim i snažnim. Možda se oporavljate od povreda ili osjećate emotivno iscrpljeno. Dobro fizičko zdravlje nam pomaže da prebrodimo ovaj period. Razmislite o vremenu kada ste se osjećali zdravo i snažno, i zapitajte se sljedeće: - Kako ste spavali? Da li ste imali ritual pred spavanje ili raspored dremki/spavanja koji vam je pomogao da budete odmorni? - Kakvu ste hranu jeli? Koji obroci su vam pomogli da se osjećate snažno i zdravo? - Kakve vježbe ili fizičke aktivnosti ste radili, ili šta vam je pomoglo da se osjećate energično i dobro? - Da li ste imali neke rutine? Da li su postojale aktivnosti kojima ste započinjali dan ili nešto što ste radili za opuštanje na kraju dana? 2. Emocionalna briga o sebi: Emocionalna briga o sebi znači različite stvari različitim ljudima. Ključno je da budete vjerni sebi. Razmislite o vremenu kad ste se osjećali dobro izbalansirano, prizemljeno, opušteno, i postavite sebi sljedeća pitanja: - Kakve aktivnosti za zabavu ili opuštanje ste voljeli? Čemu ste se radovali? - Da li ste zapisivali svoje misli u dnevnik ili u planer? - Da li ste radili neke tehnike meditacije ili se redovno opuštali na sličan način? - Da li ste čitali ili mislili o nekim inspirativnim riječima, autorima, sajtovima i sl? - S kime ste provodili vrijeme? Da li je bila neka osoba ili grupa ljudi sa kojima ste se osjećali bezbjedno i podržano? - Gdje ste provodili vrijeme? Da li je postojalo posebno mjesto gdje ste se osjećali lijepo, prijatno, i opušteno? Briga o sebi nije uvijek laka, i nije uvijek maska za lice i topla kupka. Uvijek se možete obratiti nekome ko je obučen da pruži podršku osobama koje su proživjele nešto što i vi. Upamtite da koliko god se možda činilo lako i bezazleno, izolacija i korišćenje alkohola ili narkotika kako bi se olakšalo sve što vam se dešava, nije dobro i čak je veoma štetno vašem dugoročnom oporavku. Prihvatanje podrške i pomoći od ljudi od povjerenja nije priznavanje slabosti niti znak sažaljevanja, već iskren pokušaj voljenih ljudi da ponovno uspostave odnos sa vama i podrže ponovnu izgradnju vaše samostalnosti. Ne ustručavajte se da se javite, bilo osobama od povjerenja ili obučenim licima, tu su za vas.
Šta ako mi se desio seksualni napad?
Može biti izuzetno teško reći nekome da ste iskusili napad ili zlostavljanje. Možda se plašite osude ili da vam neće povjerovati. Za mnoge muškarce, stereotipi o muškosti dodatno otežavaju razgovor o iskustvu sa prijateljima, porodicom, ili zajednicom. Muškarci i dječaci takođe mogu imati dodatne izazove u vjerovanju da je to što su proživjeli seksualno nasilje, posebno ako je počinioc žena. Za žene, postoji snažno samookrivljenje i/ili sramota, i strah od toga da li će drugi na neki način nju okriviti za to što joj se desilo ili da joj neće vjerovati, kao i strah od odmazde počinioca ako ga prijave. Možda sumnjaju da je to što im se desilo “dovoljno loše” da bude nazvano nasiljem ili silovanjem, ne žele da ponovo emotivno proživljavaju to što im se desilo, ili misle da je prisustvo orgazma (koji je fiziološka reakcija van kontrole pojedinca) značilo da se napad ne može nazvati silovanjem. Ako ste bili žrtva seksualnog nasilja kao dijete ili maloljetna osoba moguće je imati mnoštvo različitih osjećanja u različitim trenutcima u životu. Ne ustručavajte se od potražnje podrške, bilo od osoba od povjerenja, ili od stručnih lica poput psihologa ili psihoterapeuta, ukoliko osjećate potrebu za time. Ukoliko vam se nasilje desilo u odraslom dobu, vjerovatno ćete imati brojne misli, brige, i osjećanja koja su navedena u ranijem tekstu. Pomoć i podrška postoje, i zapamtite da vas to iskustvo nipošto ne čini “manjim muškarcem” ili “nesposobnom, slabom ili defektnom” niti ste napad dozvolili ili željeli. Potražiti podršku i reći nekome o ovom iskustvu je veoma kompleksna i teška odluka, zahtjeva mnogo povjerenja i od vas i osobe kojoj se obraćate. Bilo kakva neugodna ili nedolična reakcija lica kom se obratite nije nikako odraz korektnih niti stvarnih načina postupanja sa preživjelima seksualnog nasilja i takve reakcije od strane stručnih lica treba prijaviti odgovornim organima.
Šta da radim ako me neko proganja?
Ukoliko mislite da vas neko proganja, imate svo pravo na budete zabrinuti. Proganjanje može eskalirati u nasilno ponašanje, i razmotrite sljedeće kako bi povećali svoju bezbjednost i efektivno prijavili zločin: - Pokušajte izbjeći osobu koja vas proganja. Ovo može biti teško i izazovno, posebno ako je to neko blizak vama ili vašoj porodici. Razmislite kako možete promijeniti svakodnevne rute i lokacije koje redovno posjećujete, npr. odlaskom na posao drugim putem, odlascima u druge markete, biranjem drugih kafića i sl. - Ukoliko vas uhode preko tehnologije za komunikaciju, poput e-maila ili poruka, jasno se izjasnite da želite da kontakt prestane. Kada ste jasno rekli da ne želite kontakt sa njima, prestanite da odgovarate na druge pokušaje komuniciranja. Sačuvajte dokaze poput poruka, glasovnih poruka, pisama, paketa, e-mailova i drugih vidnih pokušaja kontaktiranja, ali bez da im odgovorite. Ovo možete postići fotografisanjem, screenshot-ovima, ili štampanjem e-mailova. - Obavijestite porodicu, prijatelje, nadležne na poslu i kolege o situaciji. Ako imate djecu, smislite posebnu riječ koja će vam služiti kao šifra da znaju ukoliko moraju da napuste kuću ili odu policiji. - Vodite tačan dnevnik o svim incidentima vezanim za uhođenje. - Upoznajte se sa bezbjednim korišćenjem interneta i računara, i kako da budete sigurniji u online prostoru. - Razmotrite prijavu uhođenja policiji i javite se obučenom licu sa vaše teritorije (odjeljak "Resursi") kako bi osmislili plan akcije.
Kako da se zaštitim od digitalnog nasilja?
Ovo su neki koraci koje možete preduzeti da bi povećali svoju bezbijednost u online prostoru: - Stavite šifru na sve svoje uređaje i neka ne bude jednostavna za pogoditi. Koristite raznolike šifre za razne naloge i rednovno se izlogujte sa aplikacija i naloga koje aktivno ne koristite. Ne čuvajte šifre u web-browseru ili na drugim profilima. - Proguglajte svoje ime. Ovo možete učiniti povremeno i zatražiti da se uklone (ili sami ukloniti) sadržaj koji ne želite, poput neželjenih fotografija ili informacija. - Ukoliko vas neko online prisiljava da mu date svoje lične podatke, uključujući puno ime, adresu, datum rođenja, ili broj telefona, uvijek možete odbiti, blokirati tu osobu, ili im dati lažne informacije. - Ne otvarajte poruke od nepoznatih ljudi. Ukoliko dobijete poruku, poziv, zahtjev za prijateljstvo/praćenje, ili zahtjev za privatnom porukom od nekog koga ne poznajete, ne morate se javiti niti odgovoriti. Možete obrisati poruku bez da je pročitate, jer može sadržati viruse ili neprilkadan sadržaj kom ne želite da se izlažete. Ne otvarajte linkove osim ako niste sigurni da vode do bezbjednih sajtova i da su od osoba od povjerenja. - Ograničite informacije koje dijelite o sebi na internetu. Nemojte javno dijeliti lične e-mail naloge, adresu, važne brojeve, informacije o bankovnim računima i karticama i sl, kako bi izbjegli kontaktiranje od strane nepoznatih ljudi ili potencijalnu zloupotrebu ovih podataka. - Budite svjesni ko vidi vaše fotografije. Ukoliko dijelite sliku bilo online ili sa drugom osobom, zapamtite da povećavate šanse da će je vidjeti i neko drugi, što možda ne želite. - Uvijek možete blokirati i prijaviti osobu koja vam stvara neprijatnosti na javnim sajtovima. Učinite to što brže moguće. - Ukoliko ste pod rizikom, zaštitite svoju web kameru. Stavite nešto preko vaše kamere kada je ne koristite, bilo da je to kamera na vašem kompjuteru, laptopu, telefonu, ili tabletu. Nekada se ovi uređaji mogu hakovati i iskoristiti u svrhu snimanja i slikanja kada o tome niste svjesni. - Budite pažljivi sa slikama djece! Nikada ne objavljujte niti dijelite videe ili slike na kojima su djeca naga ili u kompromitovanom položaju. Ukoliko primjetite povećan interes za dodatne slike djeteta ili pitanja koja se mogu protumačiti dvosmisleno ili neprikladno, blokirajte te osobe ili ih prijavite nadležnim organima. Čak i sa najboljim namjerama, roditelji često previše izlažu djecu internetu usljed čega seksualni prijestupnici mogu lako pristupiti sadržaju koji im pruža gratifikaciju.
Kako da se zaštitim od finansijkog nasilja?
Ukoliko ste žrtva finansijskog nasilja, to može znatno ugroziti vašu samostalnost i mogućnost napuštanja nasilnog odnosa. Plan o napuštanju nasilne veze najbolje je napraviti sa stručnim licem i uz formiranje bezbjednosnog plana, ali postoje stvari koje možete preduzeti kako bi započeli ostvarivanje finansijske sigurnosti i samostalnosti. Razmotrite: - Da li je moguće da na neki period ostavljate malo novca po strani kako bi ste napravili fond za hitne slučajeve? - Da li možete otvoriti samostalni štedni račun u novoj banci i odvojeno od nasilne osobe? - Da li imate osobu od povjerenja ili porodicu kojoj se možete obratiti o finansijskom nasilju, i sa njima planirati štednju i pronalazak sigurnog mjesta na koje možete otići? - Ukoliko je imovina na vama, nipošto je nemojte pripisati nasilnoj osobi, koliko god vas oni uvjeravali da je to iz bilo kog raloga najbolja stvar. - Ukoliko ste u zaduženjima ili vam je imovina oduzeta od strane nasilnika na manipulativan način, posavjetujte se sa pravnicima o mogućim daljim koracima (dostupne opcije u odjeljku "Resursi"). - Ukoliko je to moguće, zadržite ili pronađite novi posao kako bi ste osigurali samostalni izvor primanja. - Ukoliko je to moguće, izvadite polisu osiguranja za vrijednu imovinu ako napuštate nasilan odnos i ne možete sve ponijeti sa sobom. - Nakon napuštanja nasilnog odnosa, finansijski teret će možda biti veliki, stoga se fokusirajte na ostvarivanje bazičnih potreba i želja bez stresiranja o štednji, dok za to ne bude mogućnosti. Čak i ako životni uslovi ne budu idealni, dok god je osigurana vaša bezbjednost i samostalnost, oni su prihvatljivi. Naravno, sve ove opcije zavise od stepena opasnosti u kojem se nalazite, i treba razmotriti mogućnosti ostvarivanja koraka za finansijsko osnaživanje tek onoliko da vas ne bi doveli u veću opasnost ako ih nasilnik može otkriti. Najbolju opciju za vas možete razmotriti i razgovorom sa stručnim licima iz odjeljka "Resursi".
Kako da se brinem o sebi nakon prijave/odlaska iz nasilja?
Izuzetno je značajno progovoriti o proživljenom nasilju i pokrenuti postepeni postupak zacjeljivanja od posljedica istog, ali je takođe važno i izboriti se sa nagonom za samoizolovanjem i dopustiti sebi trenutke “normalnosti” i jednostavne svakodnevice. Pored adekvatne podrške od strane stručnih lica kao i bliskih osoba od povjerenja, važni su rituali brige i hobiji koji nam pomažu da se ponovo osjećamo kao mi. Ovo se odnosi na period nakon krize i preplavljenosti, i podrazumijeva bezbijednost i izlazak iz faze čistog preživljavanja. Razmotrite sljedeće varijante brige o sebi: - Održavajte svoj stil života. Može biti teško da ostanemo emotivno snažni ako smo primarno fokusirani na napad/iskustvo nasilja. Održavanje uobičajenog stila života i nastavak aktivnosti u kojima uživamo je važan za naše mentalno zdravlje. Ako volite da slikate, kuvate, vježbate, provodite vrijeme sa prijateljima, itd., nastavite to da radite. Možda se čini izazovno da radimo ovo u takvom periodu, ali je veoma korisno dugoročno gledano. - Pravite planove. Nekada razgovor o tome što se desilo pomaže da se nosimo sa svojim osjećanjima, a nekad nas predugo zadržava na jednom mjestu. Napravite neke planove koji će vam dati pauzu i olakšanje od konstantog razmišjanja i razgovora o nasilnom iskustvu. To može biti započinajnje novog hobija ili povratak nečemu drugom što volite. Možete se vidjeti sa grupom prijatelja koji razumiju da nije pravo vrijeme da razgovarate o tome što se desilo. Možda bi vam više prijala samostalna aktivnost, poput duge šetnje. Dopustite sebi vrijeme kada možete da mislite na nešto drugo. - Razgovarajte s nekim ko je imao slično iskustvo kako bi dobili dodatnu podršku, ili se javite psihologu ili drugom stručnom licu koje vam može dati podršku u ovom periodu. - Uzmite sebi vremena za opuštanje. Opuštanje je drugačije za svakoga, možda će vam pomoći meditacije i vježbe disanja, možda bolje reagujete na pisanje kako biste razabrali misli i osjetili umirenost, a možda će vam više prijati fizičke aktivnosti ili hobiji kojima povraćate osjećaj moći i kontrole. Nađite vremena u svakom danu kako bi uradili nešto što vas umiruje i opušta.